svečesnu ikonu čovečanskog ovaploćenja Boga Logosa pomazanog Božanstvom... Klanjamo se i drvetu časnoga Krsta i svetim časnim sasudima i božanskim crkvama i svetim mestima ", kaže Svetitelj u svojoj već pomenutoj Žičkoj besedi. Pa nastavlja:
vaskrsenja Hristova, pošto na tom mestu Hristos umre i vaskrse. Sveta Jelena podiže i druge crkve: u Vitlejemu, na gori Maslinskoj, i Getsimaniji, i na mnogim svetim mestima , i ukrasi ih svakim ukrasima. Ipak crkva nad grobom Gospodnjim bejaše divnija i veća od svih. Ali dovršetak te veličanstvene crkve ona ne vide: vrativši se k sinu, ona
ga vide, Jovan ga upita: Odakle si, oče, i kuda putuješ? - Monah odgovori: Ja sam iz obitelji Neusipajuščih (Neuspavljivih) [ 4 ], a putujem u Jerusalim da se poklonim svetim mestima . Jovan se oduševi, i stade ga raspitivati o monaškom životu, o molitvi i postu, i o neućutnom pojanju, i o drugim podvizima i trudovima. A monah, videći da je dečko
, oče, opet vratiti u svoj manastir, ili ćeš ostati u Jerusalimu? - Monah odgovori: Imam zapovest od igumana mog da se vratim. Ako Bog da, vratiću se čim se budem poklonio svetim mestima . - Tada Jovan uhvati monaha za desnu ruku i reče mu: Imam jedno duhovno pitanje za tebe, oče. - I pošto se izdvoji sa njim, reče mu: Čuj me, oče, molim te, i smiluj se na mene,
te se Teodosije srete sa poklonicima koji su putovali u Jerusalim. Zainteresovan njihovim kazivanjem, blaženi junoša Teodosije zaplamte velikom ljubavlju prema svetim mestima , i dogovori se sa poklonicima da zajedno s njima poseti sveta mesta, gde je Spasitelj sveta živeo i krv svoju skupocenu radi spasenja našeg prolio. I on noću krenu s
vreme stavljena van zakona i u Nemačkoj 18. veka. svetim mestima , tamo gde su pale suze boga raja.
od preko četvrt miliona, po međunarodnim zakonima ilegalnih naseljenika, biti anektirana. Olmert planira da podeli Jerusalim, ali da ostavi Stari grad sa svim svetim mestima pod izraelskim suverenitetom.
približava Bogu. Najbolje će biti da idem u manastir, i da budem monah. Posle takvog razmišljanja, Arkadije satvori molitvu i otputova u Jerusalim. Tamo se pokloni svetim mestima , na kojima Gospod izvrši spasenje sveta, pa krenu putem da svrati u prvi manastir na koji usput naiđe, i da u njemu ostane. I idući tako, srete jednog česnog monaha,
odmaraše u jednoj drumskoj gostionici, jedan monah putnik navrati u gostionicu da se odmori. I onima što ga pitahu kazivaše kako putuje u Jerusalim da se pokloni svetim mestima . A službenik Ksenofontov pažljivo posmatraše tog monaha, i učini mu se da je to njegov drug, jedan od onih što su sa sinovima gospodara njegovog bili otputovali za
čuva milost Božja. I veoma se utešiše. I gospodin Ksenofont reče svojoj supruzi: Gospođo Marijo, držim da su deca naša u Jerusalimu. Stoga hajdemo tamo da se poklonimo svetim mestima . Možda ćemo tamo i decu našu naći. Pošto se gospodin Ksenofont i gospođa Marija dogovoriše, spremiše se za put. I izdadoše potrebna naređenja upraviteljima doma i
malo posedeše, gle, naiđe drugi mladi monah, Arkadije, umoran telom, suv u licu, i sa očima koje jedva mogahu da gledaju od neizmernog posta i uzdržanja. Klanjajući se svetim mestima , on ugleda svoga starca gde sedi i, prišavši brzo, pade pred noge njegove govoreći: O oče, ostavio si njivu svoju, i već je treća godina kako je ne obilaziš, te je mnogo
Agaton. Postavši poslušnik u tom manastiru, on provede tri godine kao iskušenik na jednom brdu blizu manastira. Onda zažele da ide u Jerusalim da se pokloni tamošnjim svetim mestima , i da vidi duhovne i vrlinske podvižnike tamošnje, da bi od njih još bolje naučio monaški život. Na to dobi i pristanak starca Agatona. Krenuvši na put i došavši u Sveti
polažu veliku nadu u Rusiju. svetim mestima , kao i stanja međuhrišćanskih odnosa.
ALAMANA, ČUDOTVORCA i ostalih sa njim Svetim Mestima . (Bilo ih je oko 300 ljudi). Iz Jerusalima oni dođu zatim lađom na ostrvo Kipar. Tu Sveti Konstantin, sa još trojicom svojih pratilaca monaha, poče propovedati veru
sami da se pobrinu i da zakažu "sorokoust" tamo gde postoji svakodnevna služba. Dobro je takođe davati na pomen u manastire i u Jerusalim, gde je neprekidna molitva na svetim mestima . Ali se "sorokoust" mora početi odmah posle smrti, kada je duši posebno potrebna molitvena pomoć i zato pominjanje počinje u najbližem mestu u kome postoji